Hugo? Igo? Hjugo? Možda Ugo, kao Čavez?
Za koju god transkripciju da se odlučimo – nećemo pogrešiti, i to je, po meni, najveći problem koji ovaj film ima. Bajkovito, čarobno i neviđeno – to su reči kojima bih mogao opisati ovaj film. Ako želite malo precizniji opis, moglo bi se reći da je to pariska dikensijada koju su ortački napisali Nil Gejmen i Čarli Čaplin. Oprostite, ali ne mogu da okolišam – ovaj film ima sve.