четвртак, 29. новембар 2012.

ELLING (2001)

PIŠE: Sycophant



REŽIJA: Petter Næss

ULOGE: Per Christian Ellefsen, Sven Nordin, Marit Pia Jacobsen, Jørgen Langhelle, Per Christensen.


Jedan drug (da ga ne imenujemo sada, osetljiv je na potezanje njegovog imena po internetu, a i otkad je diplomirao insistira da ga svi oslovljavamo sa „Profesore“, pa me smara pisanje njegovog punog imena + titule) me je pre par nedelja pitao da li bi možda, kojim slučajem, želeo da idem da gledam neki norveški film sa njim na Danima Norveškog FilmaTM.

            „Pa,“ - rekoh - „nem’ pojma, koliko za upad?“

            „Dž.“

            „Uh, to mi omiljena cena.“

            I, pošto smo se dogovorili kako ćemo se obući (da se ne ponovi fešn fijasko sa koncerta Zvonka Bogdana 2009-e, kada se on pojavio u „Sloboda Šešelju!“ (sa sve 5-o-krakom, 4S (ili je to C, pošto ovo pišem na latinici?), dvoglavim orlom sa Teslinim transformatorima i Sv. Savom koji diže 2x po 3 prsta u pozadini), a ja u „Sloboda Šešelju“ (gde se Šašavi Šeša vatači sa Slobodom Mićalović) majici), odigrali kamen-index-makaze da vidimo ko će povući alarm za požar ako film bude bio dosadan i poneli pljosku domaće krdžovače, bili smo spremni za svaku moguću eventualnost.

            Sem da film ispadne dobar. I više od toga.

недеља, 25. новембар 2012.

IN AMERICA (2002)


PIŠE: Darko Jovanov


REŽIJA: Jim Sheridan



            Kada se oplete priča o Sjedinjenim Američkim Državama – znate to već: jesu li one ili nisu izvor svih svetskih zala, nosilac najžešćeg i najćudljivijeg pendreka u istoriji čovečanstva i glavni, ne: jedini krivac za svaku nevolju koja pogodi čoveka, od neizlečive bolesti do izduvavanja gume na biciklu – ja sam uvek na onoj strani koja kaže „okej, možda ste u pravu, ali: to su iste one Države koje su iznedrile Dilana, Vejtsa, Keša, Bukovskog, Sajmona i Garfankla, Morisona, Vudija Alena i ostale divove. Ja ne umem da budem ljut na Vudija, ne mogu da utišam radio svaki put kada ide Mrs. Robinson ili da kažem da Džek Nikolson nije kralj nad kraljevima. Žalim slučaj, nisam tako programiran. Meni je, eto, satanski Sinatra isprao mozak, pa mislim da Njujork zaista jeste grad mogućnosti i nada, makar i neispunjenih.

петак, 23. новембар 2012.

HARVEY (1950)



PIŠE: Darko Jovanov


REŽIJA: Henry Koster



            Pooka: protejsko stvorenje iz irskog folklora, najčešće dobre ćudi, ali sa povremenim izletima u nestašluk, koje se ukazuje „tu i tamo, s vremena na vreme, ovome ili onome“ (iako veza sa engleskom rečju puck – ljubitelji Šekspira su se sad malo naježili i zaiskrili očima, jasno, Robin Gudfelou prvo pada na pamet – nije potvrđena, očigledne su izvesne sličnosti između ova dva imaginarna bića). Elvud P. Daud (tumači ga Stjuart), protagonista ovog filma, kao i pozorišnog komada na kome je zasnovan, ima prijatelja, Harvija iz naslova, koji je upravo to – puka, u obliku zeca visokog gotovo dva metra, koga samo on vidi.

среда, 21. новембар 2012.

HOT FUZZ (2007)

REŽIJA: Edgar Wright



Drevni disk sa ovim filmom je pre par večeri, četiri godine nakon svog nastanka, nekim nebeskim šafl modom završio u mome čitaču. Pomenuo sam, u jednom od svojih ranijih tekstova, da imam bolesnu osobinu da odlažem filmove, da ih skladištim i katalogiziram u podsvesti po žanru, atmosferi i kvalitetu (naravno, na osnovu ono malo ili mnogo stvari koje već imam o njemu), a onda, kada oblik filma bez guranja upadne u kalup mog raspoloženja, da sa njega obrišem prašinu, pogledam ga i o njemu napišem krajnje nekompetentnu recenziju. Pa, ovog puta nije bilo tako (recenzija je i dalje nekompetentna, doduše) – Hot Fuzz mi se, kao i mnoge druge lepe stvari u životu, naprosto desio, bez predumišljaja i predigre, a ja, nakon 120 minuta akcije, apsurda i totalnog ludila, nisam znao zašto su mi bile potrebne godine da bacim ovo na užu listu za gledanje.

субота, 10. новембар 2012.

PAPER MOON (1973)

PIŠE: Darko Jovanov






            Prženje dobre tematske di-vi-diskać kompilacije je težak i mukotrpan proces, i iziskuje proračunat um i vanrednu strpljivost svog kovača, da ne kažem pržitelja. Znate kako to već ide: prvo se meću zvučnija, provereno dobra imena koja nose celinu, predstavnici žanra; jer ne želimo da zvezde diska ostanu van njega. Tada ne razmišljamo o megabajtaži, pa i gigabajtaži – ulopatamo ih bez oklevanja, jer smo sami svedoci njihovog kvaliteta. Oko toga dalje slažemo dva ili tri nepogledana filma sa sličnim osobinama, koje su nam nahvalili ili samo preporučili ljudi kojima su se svideli nosioci. A onda dolaze fileri, koji su tu samo zato što na raspolaganju nemate nijedan drugi film te veličine. Naravno, filmofilskom Harpagonu u vama smeta ta prokleta praznina od oko 500 MB koja ostaje neiskorišćena, pa se zadovoljite bilo čime što se može upotrebiti, i – rezancija počinje.

            Sad, u ovom konkretnom slučaju, u pitanju su bili crno-beli filmovi nastali nakon epohe u istoriji kinematografije u kojoj je B&W tehnika bila nužnost (dakle, namerno su crno-beli), a ostvarenje o kom će danas biti reči je Paper Moon Pitera Bogdanoviča, koji poreklo vodi sa naših prostora. Ovaj je film, i pored hrpe hvalospeva na koju sam naleteo na filmskim sajtovima, ipak završio kao filer na tom disku, ali bi, iskreno, da ponovo pripremam sličnu kompilaciju, danas on bio jedini pravi razlog za pravljenje iste.