петак, 27. децембар 2013.

A CHRISTMAS CAROL a.k.a. SCROOGE (1951)






Ispravite me ako grešim, ali mišljenja sam da je Dikensova novela A Christmas Carol, koja se u štampi prvi put pojavila 1843. godine, vremenom postala najčešće korišćeni nebiblijski obrazac za spravljanje prazničnih filmova. Ova besmrtna viktorijanska priča o preobražaju starog gramzivca stekla je armiju poklonika kroz sijaset svojih ekranizacija, u kojima su, između ostalih, u ulozi Ebenezera Skrudža svoje mogućnosti oprobali i asovi poput Majkla Kejna, Džordža K. Skota, Alberta Finija i Patrika Stjuarta, a nemali je broj i animiranih verzija.

Pa, ipak, mnogi poštovaoci ovog dela složiće se sa tvrdnjom da je najdalje u dočaravanju originalne atmosfere i iscrtavanju lika otišao Scrooge, britanski film iz 1951. godine sa Alisterom Simom u glavnoj ulozi.

уторак, 24. децембар 2013.

THE BISHOP'S WIFE (1947)


REŽIJA: Henry Koster



Nije potrebno da reklamne blokove okupiraju spotovi koji promovišu jedno jetrojedno bezalkoholno piće, da bismo shvatili da ulazimo u sezonu praznika. Oni se sjure u naše živote, posipajući nas pahuljama, mehurićima šampanjca i kičastim all-star pesmičcima iz Slobinih godina, a mi im se prepustimo, kao u transu, prošaputavši evo, već je Božić uz neizostavnu himnu ružičanstvene gospođe Kemiš.

Elem, pošto su pomenuti već neizbežni, a televizijske stanice verovatno planiraju neumorno repriziranje novogodišnjih dogodovština porodica Popadić i Golubović, tu smo da vam budemo svetionik pri sastavljanju valjanog blagdanskog filmskog programa. Prva na lageru nam je The Bishop's Wife, dobrodušna komedija Henrija Kostera, o čijem smo filmu Harvey i ovde pisali prošle godine.

понедељак, 23. децембар 2013.

DON JON (2013)

SCENARIO I REŽIJA:

Najbolji način za pristupanje temama koje se u široj javnosti posmatraju kao škakljive jeste prići im direktno i bez suzdržavanja. To je upravo ono što je Joseph Gordon-Levitt uradio u svom režisersko-scenarističkom debiju, i mora se priznati da je rezultat više nego dobar. Dakle, u ovih devedeset minuta će se malo rasplesti mreža uvijena oko pitanja koje postoji još otkako je Internet postao deo svakog doma: šta je to sa muškarcima i pornografijom?

недеља, 22. децембар 2013.

WRECK-IT RALPH (2012)



REŽIJA: Rich Moore

Crtaći, za razliku od filmova, svojim tvorcima pružaju daleko veću – skoro neograničenu – količinu kontrole nad konačnim proizvodom. Sve je pažljivo sračunato, te su nepotrebne scene, čak i suvišni pokreti, dovedeni do apsolutnog minimuma. To je prava umetnost, gde je svaki detalj namerno, smisleno umetnut, pa tako čak i najgori crtać poseduje određenu dozu kvaliteta koja se retko sreće na filmu.
Svaki medij mora biti svestan svojih snaga i razlika, kako bi svoje potencijale iskoristio do maksimuma. Crtani je, stoga, uspešan samo ako je do te mere ubedljiv da njegovu priču ne možete da zamislite ispričanu u bilo kom drugom obliku. Najbolji primer je (verujem) svima poznata Priča o igračkama. Da su igračke kojim slučajem glumili likovi koji su im inače pozajmljivali glasove, film bi izgledao uznemiravajuće, na ekranu ne bismo registrovali lutke, već bode-oči digitalno smanjenog Toma Henksa i Tima Alena, obučene u kauboja i svemirca. Ali, crtaći takođe nisu filmovi, i tome ni ne treba da streme. Ako je priča mogla biti jednako efikasno predstavljena kao film - da li je onda uopšte trebalo praviti crtać?

субота, 21. децембар 2013.

DEAR MR. WATTERSON (2013)


SCENARIO I REŽIJA:
ULOGE: , Elle Fanning, - See more at: http://www.beztitlova.com/#sthash.4rgjq3oF.dpuf


SCENARIO I REŽIJA:
ULOGE: , Elle Fanning, - See more at: http://www.beztitlova.com/#sthash.4rgjq3oF.dpuf
Ne tako davno, pokušao sam ovde da započnem priču o tome koliko je teško stvarati dečje likove koji bi bili verodostojni. Cela stvar  je još i složenija kada imamo strip kao medijum izražavanja, pogotovo takav koji izlazi svakodnevno. Potrebno je, iz dana u dan, predstavljati čitaocima lik – ili likove –  koji deluju uverljivo.


Dva stripa koja imaju različit pristup ovom problemu su po mnogima i najbolja dva ostvarenja ovoga tipa. Jedan su Peanuts Čarlsa Šulca, kod nas poznatiji po imenu lovačkog psa iz stripa – Snupi, a drugi Kalvin i Hobs Bila Vatersona.







петак, 20. децембар 2013.

SUPER 8 (2011)

SCENARIO I REŽIJA:
ULOGE: , Elle Fanning,


“Gle, gomila klinaca na biciklovima. Šta je ovo, neki E.T. ponovo?”
“Nije E.T. Ok, možda samo malo, ipak je Spielberg producirao.”
“Opa, i J.J. Abrams je tu. Znači, biće lens flera k’o šaše.”
“Dobro, sad bih te zamolio da ućutiš i pustiš me da gledam film.”
“Dobro, de. Kvariigro.”
“I ne citiraj Eminu Jahović.”

Ne, ovo nije razgovor dva prijatelja / cimera / krvna srodnika, već još jedna unutrašnja rasprava autora ovog teksta koja se odigrala u prvih par minuta Super 8. Istina, klinci na biciklovima su tu, ali je ton filma znatno drugačiji. Reći ćemo da je više The Goonies sa malo E.T. šmeka. I boljim specijalnim efektima.

четвртак, 19. децембар 2013.

THE HOBBIT: THE DESOLATION OF SMAUG (2013)


REŽIJA: Peter Jackson
ULOGE: Ian McKellen, Martin Freeman, Richard Armitage


“It's a dangerous business, Frodo, going out your door. You step onto the road, and if you don't keep your feet, there's no knowing where you might be swept off to.”

Tolkin je još davno, govoreći kroz Bilbov lik, predstavio istinu koja je dobro poznata svakome ko je ikada osetio svrab u đonovima i potrebu da se odmetne u nepoznato. Iako je u pitanju priča stara 75 godina, prošle zime smo, u društvu trinaest patuljaka, jednog čarobnjaka i jednog neuobičajeno odvažnog hobita, krenuli na staro-novo putovanje, znajući gde idemo i šta nas čeka na njegovom kraju, ali potpuno nesvesni puta koji će nas do cilja dovesti. Iako ta odiseja još uvek nije završena, sada smo za jedan veliki korak bliži koncu priče.

среда, 18. децембар 2013.

PRAZNIK (1967)


PIŠE: Aleksandar Zdjelar

Kadijevićevo debitantsko delo, Praznik, bi po pravilu službe, trebalo svrstati u partizanski film. No, kako se partizani uopšte u njemu ne pojavljuju, možemo ga postaviti u žanr znatno šireg obima – ratni film. Ali, kako prvenac budućeg autora Leptirice obiluje scenama i elementima od kojih nam se ledi krv u žilama, da li je on i horor? Nek bude sve od ta tri. 

уторак, 17. децембар 2013.

THE KINGS OF SUMMER (2013)


REŽIJA:
SCENARIO:
ULOGE: , ,


Sećate li se onog leta kada ste shvatili da više niste klinci i da možete držati ceo svet u šaci ako samo malo više pružite ruku? U slučaju da ste zaboravili, Kraljevi leta će vam vratiti sećanje na taj osećaj. Ako, pak, niste, onda vam neće trebati previše vremena da se saživite sa ovim momcima na vrhu sveta. Ili, barem, u jednom od njegovih skrivenih kutaka.

понедељак, 16. децембар 2013.

BOY (2010)

REŽIJA: Taika Waititi



Da nemamo rođake i prijatelje koji su, trbuhom za kruhom, migrirali na Novi Zeland i odande nam, s vremena na vreme, slali raznovrsne slatkiše i šarene suvenirčiće, koliko bismo mi, zapravo, znali o tom ostrvu ispod Australije? Odakle bismo inače naučili zanimljive pojedinosti vezane za kulturno nasleđe Maora, ondašnjih prastanovnika? Dokumentarne emisije postoje, ali se nemojte zaluđivati – nema šeme da se u programskoj šemi današnjih televizijskih kuća potkrade sličan edukativni program. Srećom po nas, postoji značajan broj dela sedme umetnosti koji govore o ovoj zemlji i njenom najstarijem narodu. Boy, pak... nije klasičan primer takvih filmova.

O, nemojte me pogrešno shvatiti – priča jeste skoncentrisana na doživljaje pripadnika novozelandske maorske zajednice, ali se ne zadržava mnogo na njihovim običajima i duhovnim navikama, već odmah pokazuje pravo stanje stvari: i oni su, kao i ostatak planete, osamdesetih godina prošlog veka bili pod jakim uticajem pop-kulture zapadnog sveta.

уторак, 10. децембар 2013.

DEAD MAN'S SHOES (2004)



REŽIJA i SCENARIO: Shane Meadows



Jeste li se ikada pitali kako bi Get Carter, kultno ostvarenje britanskog filma, izgledao da ga je režirao Ken Louč ili neko iz garniture reditelja kitchen sink žanra iz šezdesetih? Sva je prilika da niste, i to je sasvim okej – ne brigajte, sa vašom psihom je sve u redu. Ako, pak, jeste – autor ovih redova kleči u strahopoštovanju pred zaprepašćujućom nasumičnošću vaše mašte – nešto što možda najbliže prilazi toj vašoj viziji je Dead Man’s Shoes, osvetnički pohod pod režiserskom palicom Šejna Medouza, poznatog nam po filmovima This is England i 24 7: Twenty Four Seven.

петак, 6. децембар 2013.

THE LONG GOODBYE (1973)



REŽIJA: Robert Altman



Filip Marlou nije najbolji kljun kog ćete u životu sresti. Nije čak ni posebno spretan sa pucom – taman koliko zanat od njega to traži. Ali postoji oko njega nekakva aura – ili je to samo varka, dim cigarete koji on izdiše između rečenica? – koja ga čini posebnim, jedinstvenim.

Od svih petparačkih junaka, Marlou je jedan od najpoznatijih i najprodubljenijih, s obzirom na to da da je njegova literarna detektivska karijera, koja se proteže na dvadesetak godina, opisana u osam romana Rejmonda Čendlera, kao i da ga je na velikom platnu i srebrnom ekranu igralo nekoliko pravih-pravcatih legendi, poput Bogarta, Mičama i dva džejmsa: Kana i Garnera. Ovde, u Altmanovoj ekranizaciji istoimenog Čendlerovog dela, život mu udahnjuje Eliot Guld, koji pomalo, verovatno zbog obrva i očiju, podseća na čuvenog Hamfrija, iako se dve verzije lika umnogome razlikuju.

четвртак, 5. децембар 2013.

HOW TO EAT FRIED WORMS (2006)



REŽIJA i SCENARIO: Nat Faxon, Jim Rash
- See more at: http://www.beztitlova.com/2013/12/the-way-way-back-2013.html#more
REŽIJA i SCENARIO: Nat Faxon, Jim Rash
- See more at: http://www.beztitlova.com/2013/12/the-way-way-back-2013.html#more
REŽIJA i SCENARIO: Nat Faxon, Jim Rash
- See more at: http://www.beztitlova.com/2013/12/the-way-way-back-2013.html#more
REŽIJA: Bob Dolman

SCENARIO: Bob Dolman, Thomas Rockwell (knjiga)

ULOGE: Luke Benward, Adam Hicks, Tom Cavanagh, Kimberly Wiliams-Paisley



Deca, onako kako su prikazana u ostvarenjima iz Holivuda, najčešće boluju od „minus četiri ili plus četrdeset“  sindroma, kako ja to volim da zovem. Praktično, to znači da se na filmu prosečan desetogodišnjak ponaša ili kao šestogodišnjak ometen u razvoju, ili kao starmali od pedeset godina, čiji je zadatak u filmu da poput magičnog crnca, bude zreliji od cele ekipe koja ga okružuje i obasipa ih životnim mudrostima kao Aristotel iz trećeg pet.

 
Filmovi koji decu drugačije tretiraju su retki i sve ih je manje, i stoga ih neizmerno poštujem. Film Kako jesti pečene crve iz sad već davne 2006. godine  je, koliko je meni poznato, najsvežiji takav film, ako ne računamo neka animirana ostvarenja (a i do njih ćemo doći, samo polako).

понедељак, 2. децембар 2013.

THE WAY WAY BACK (2013)


REŽIJA i SCENARIO: Nat Faxon, Jim Rash



Kliše je teška reč. Često se podupiremo njome, posebno kada nam je želja da obezvredimo i izblatimo ono o čemu pričamo, iako njeno osnovno značenje – obrazac, šablon – nije preterano negativno. Tema tinejdžerskog sazrevanja i ekstrovertizacije ličnosti obrađena je mnogo puta na velikom platnu, to bez oklevanja možemo zaključiti, pa tako ni The Way Way Back, koji govori upravo o tome, nije nešto što bi se moglo nazvati utiračem staza i smelim hodačem po neistraženim vrletima. Ali, iako on prati određenu formulu, sadrži gomilu detalja koji čine da povisoko nadleti prosek i izdvoji se iz bulumente sličnih naslova.

четвртак, 28. новембар 2013.

DRINKING BUDDIES (2013)


SCENARIO I REŽIJA: Joe Swanberg

ULOGE: Olivia Wilde, Jake Johnson, Anna Kendrick, Ron Livingston



Bacivši pogled na poster ovog filma, prva misao koja mi je prošla kroz glavu je imala veze sa izvesnim pićem koje se dobija mešanjem ceđenog limuna, vode i DOSTA šećera. “To je ono što se pije, a ne pivo kojim nam sa postera mašete ispred nosa”, unutrašnji namćorasti kritičar svega je govorio, ni ne okusivši film dalje od naslova i fotke, koja i nema mnogo veze sa istim. Ipak, posustao sam, vođen inatom i neosporivom željom da pogledam svaki film u koji je Olivia Wilde kročila. Tako je, sat i po vremena nakon što je play dugme bilo pritisnuto, moje mišljenje bilo potpuno drugačije od onog sa kojim sam se otisnuo u podvig gledanja još jednog, naizgled romantičnog, ostvarenja.

петак, 22. новембар 2013.

DEAR ZACHARY : A LETTER TO A SON ABOUT HIS FATHER (2008)

REŽIJA: Kurt Kuenne


Evo ovako, ljudi koji me dobro poznaju znaju da nisam posebno emotivan lik - nemam neke ispade saosećanja sa drugima, jadikovanja o sebi (ako nije neka samosvesna cinična tirada o disbalansu kosmičke pravde), nisam plakao kao klinac kada su Bambiju ubili mamu i kada je Fajvl tražio svoje roditelje. Ipak, u svojih 95 minuta trajanja Dear Zachary me je rasplakao jedno pet-šest puta, što vam odmah govori o kakvom je filmu reč, i u kakvom raspoloženju treba da budete ako planirate da ga odgledate.

U pitanju je dokumentarni film sa vrlo interesantnom početnom idejom. Kurt Keni odlučuje da napravi film o svom najboljem prijatelju iz detinjstva, kojeg je bivša devojka ubila posle raskida. Film je bio namenjen sinu kojeg je ona trebala da rodi, a zamišljen je kao kolaž sećanja svih ljudi bliskih detetovom ocu kako bi na neki način dete bilo upoznato sa osobom koja mu je u životu uskraćena.

субота, 16. новембар 2013.

FRANCES HA (2012)



REŽIJA: Noah Baumbach



Jasno je i meni i vama, deco draga: ja sam poslovična baba, a crnobeli filmovi su moji uštipci. Ovog puta nisam čak ni morao da se latim ispucalih rolni iz filmskih davnina da bih si napunio činiju: režiser Noa Baumbah, poznat nam po dramama The Squid and the Whale i Greenberg, prošle godine je dao prednost ovom vizuelnom maniru radeći na svom sedmom filmu, veseloj dramediji po imenu Frances Ha, i time mi umnogome olakšao posao.

понедељак, 11. новембар 2013.

SUPER MARIO BROS. (1993)

REŽIJA: Annabel JankelRocky Morton 

SCENARIO: Parker Bennet, Terry Runte, Ed Solomon

ULOGE: Bob Hoskins, John Leguizamo, Dennis Hopper  




OK, možemo mi ovo, samo lagano i bez panike.


Mario i Luiđi su braća Italijani, po zanimanju vodoinstalateri, i žive u Bronksu. Dobro. Sistemom cevi odlaze u Kraljevstvo Pečurki, gde postoji pečurka imenom Žabac (Toad) i princeza Breskvica (Peach), kao i princeza Bela Rada (Daisy). Postoje i dva zla brata, Vario i Valuiđi, ali pravićemo se da njih nema.

E sad, kad Mario pojede crvenu pečurku, postaje Super Mario, i tada je visok koliko i princeza. Kad uzme vatreni cvet, odelo mu menja boju i ispaljuje vatru, a kad pokupi ledeni cvet, ispaljuje grudve koje lede neprijatelje. Odakle  ih ispaljuje? Šta ja znam.

Kad smo kod pečuraka, zelena mu daje život, crna ga ubija, plava ga smanjuje, a od narandžasto – crvene postaje džin. Logično. Takođe, kada pokupi list, izrastu mu rakunske uši i rep, a kad pokupi zvezdu postaje neranjiv. Opet logično.

Uz to, može da pokupi i pingvinsko odelo, i propeler kapu. Da. I ponekad skače okolo u ogromnoj čizmi na navijanje.

Problem je u tome što princezu Breskvicu uporno otima reptil imenom Tanker (Bowser), i vodi je u svoj zamak. Bowser ima između jednog i osmoro dece, ali se ne zna ko im je majka, mada makar jedno dete – a i ja – veruje da mu je Peach majka. Ne moja, već majka tih reptilčića. Mhm.

среда, 6. новембар 2013.

Crna Ovca i 100%va



Pre izvesnog vremena, dobili smo ponudu od dobrih ljudi sa portala Black Sheep da sa njima napravimo jedan grupni intervju. Od juče, naša razmišljanja možete pročitati na stranicama ovog mladog, ali zanimljivog sajta, evo, upravo ovde. Dok ste tamo, ne zaboravite da ostavite koju reč ispod našeg teksta, ali pregledajte i ostale: naći ćete interesantne radove na mnoštvo različitih tema. (Podajte im šećera i na Fejsbuk stranici.) Jedno veliko hvala Đurđici Zec, koja nam je pružila priliku da se prikažemo široj publici; nadamo se da saradnja između dva sajta ovim neće i prestati.

понедељак, 4. новембар 2013.

A GOOFY MOVIE (1995)


REŽIJA: Kevin Lima 





Pripadam onoj generaciji koja je rasla uz dvadesetominutne crtaće iz doba kada je kompanija Dizni bila u krizi. Zbog kraja Mikijeve radionice sam dobar deo svog detinjstva proživeo u iracionalnom strahu da će me pojesti King Kong, a zbog špice Šilje i sportova su mi tri najpoznatija lika koja potiču iz ove kuće zauvek u glavi kao „Diznijevi Miki, Paja i Šilja“.

Ovaj trojac se pojavljuje zajedno u mnogim crtaćima, ali i u serijalu Kingdom Hearts igara iz prostog razloga – Miki, koji bi trebalo da bude zaštitno lice kompanije, tokom svoje evolucije je jednostavno postao isuviše dobar. To je lepo i krasno kada je u pitanju ostvarenje za najmlađe poput Mikijeve igraonice, ali svakome ko se ne oduševljava što zna da broji do četiri je teško da se poistoveti sa likom koji jednostavno ne može da pogreši. Miki je ono što se na engleskom naziva straight guy, a prava dinamika nastaje tek kad on vrši interakciju sa prgavim baksuzom Pajom s jedne, i naivnim dobričinom Šiljom s druge strane.

среда, 30. октобар 2013.

UNDEAD (2003)


REŽIJA, SCENARIO : Michael Spierig, Peter Spierig

GLUMCI : Felicity Mason, Mungo McKay, Rob Jenkins, Dirk Hunter, Lisa Cunningham

 

 

Pošto ste poslušali moju prethodnu preporuku, sada vas je porodica napustila, prijatelji vam se više ne javljaju, spavate na klupi u parku i niste u prilici da ovo pročitate. Nema veze, nastavljamo istim tempom sa uništavanjem života neslutećih ljubitelja blogova, kokica i ostalih malih stvari koje život znače.

 

Undead je pravo malo low budget remek-delo braće Spierig (do tada poznate samo po snimanju reklamnih spotova), vrlo uspešan izlet u carstvo cheesy zombi horor fantastike, bez ikakvog izvinjavanja za svoje treš korene i B produkcijsko životno stanište. U priči imate vanzemaljce, zombi virus, padajuće komete i larger than life likove u malom zabačenom gradiću, a sve to začinjeno jakim australijskim akcentima (u ozploitation maniru) i šašavim specijalnim efektima. Dakle ovo je vrlo neozbiljan film, ko ne voli da gleda heroje koji drže pištolje među guzovima, kače se na zidove mamuzama i trčkaju okolo sa trostrukim sačmarama, odmah mogu da mu preporučim da ga zaobiđe u širokom luku.

 

недеља, 27. октобар 2013.

THE FALL (2006)


REŽIJA: Tarsem



Tamnoputi anđeli. Indijski motivi. Majkl Stajp, još uvek kosmat, pleše poput pijanog dirigenta koji nema percepciju dubine. Svako sa malo većom životnom kilometražom mogao bi, na osnovu ovih ključnih termina, prizvati sećanje na spot za Losing My Religion, veliki hit grupe R.E.M. Ti bizarni, ali veoma upečatljivi prizori ispilili su se iz uma Tarsema Singa, čoveka neobičnog imena i još neobičnije režiserske karijere. U ostala njegova dostignuća spadaju ona preskupa i suvišna We Will Rock You serija reklama za jedan osvežavajući napitak, toplo-hladni psihotrip-triler The Cell (sa Đeni iz bloka u glavnoj ulozi), kao i jedan posve neponovljiv uradak, fantazijski vatromet boja, predela i likova, nazvan, jednostavno, The Fall.

петак, 25. октобар 2013.

PLANES (2013)


REŽIJA: Klay Hall

GLASOVI U ORIGINALNOJ VERZIJI: Dane Cook, Brad Garret, Teri Hatcher, John Cleese


Piksarovi Automobili su čudan stvor. Nastali su kao plod ljubavi Džona Lasetera (koji je tada bio samo glavni čovek u Piksaru a danas je i kreativni konsultant za sve Diznijeve filmove) prema automobilima i Americi kakva je nekad bila. To se vidi i u najmanjim sitnicama – primera radi, svaki automobil u filmu ima autentičan zvuk motora, Ruta 66 je u stvarnosti potpuno identična onoj u crtaću, itd, itd... Što je sve lepo i krasno, samo što je film potuno negledljiv. Čak mislim da su Automobili sve bolji i bolji što više odstupaju od izvornog materijala; tako su Automobili 2 bolji od originala, a kratki ćrtaći Mejterove neverovatne priče još i ponajbolji.

Srećom po Lasetera i kompaniju Dizni, matori konji nisu ciljna grupa ovoga crtaća. Na moju nesreću, tu grupu čine dečaci od sedam godina naviše. U praksi, to znači da sve u kući stane kad Dizni kanal pusti bilo šta što ima veze sa Automobilima, kao i da imamo posebno autiće koji se prodaju u radnjama sa igračkama, posebno kolekciju iz neskvik pahuljica, posebno LEGO varijantu, posebno kolekciju igračaka iz Meka... Da imamo igre zasnovane na oba filma i za PC i za Wii, jer je varijanta za Wii bolja kad klincu dođu drugari pošto postoji opcija da oba igrača budu Munja, a to je važno... I tako dalje, i tako dalje, sve do olovaka, čarapa i donjeg veša. I nisam ja jedini koji pati – zvanične informacije kažu da je za sad razna roba sa markom Automobila donela kompaniji Dizni preko milijardu dolara.

Milijarda, to vam je hiljadu miliona. Bogo moj.

понедељак, 21. октобар 2013.

THE MAN WHO KNEW TOO MUCH (1956)


REŽIJA: Alfred Hitchcock



Saspens: reč koju smo, u nedostatku bolje, domaće, ćušnuli pod kaput sa trpeze nekog inostranog bala. Ona označava napetost, tenziju, nervni picikato stvoren naracijom, muzikom ili vizuelnim prizorima. I nekako, ne znam zašto, kad god je neko iskoristi u kakvom ozbiljnijem kritičkom tekstu, ja se uvek setim starog dežmeklije Hiča, koga počesto nazivaju gospodarom te vrste atmosfere. Do tog je nadimka je, naravno, stigao dovodeći gledaoce do ruba filmovima kao što su Psycho, Vertigo, The Birds ili North by Northwest. Ali, da li je Čovek koji je previše znao opravdao Majstorov holivudski Spitzname? Pogledajmo.

среда, 16. октобар 2013.

GRAVITY (2013)



Režija:


“Space. The final frontier.”, reči su jednog poznatog ćelavog kapetana. Upravo to je rečenica koja mi je prva prošla kroz glavu dok sam gledao trejler za Gravitaciju. Ta, i “Sandra Bullock in space”. Ponekad se uhvatimo nečega bez ikakvih očekivanja, bez nade da će nam kolač koji zagrizemo doneti bilo kakvo uživanje, i često su baš to situacije u kojima se ispostavi da dobijemo mnogo više. “Keep their expectations low”, rekao bi izvesni čupavi dečak čiji je najbolji prijatelj ćudljivi plišani tigar. Ovaj film je u tome i te kako uspeo.

петак, 11. октобар 2013.

HIROKIN - THE LAST SAMURAI (2012)

PIŠE : 2Much Habek

DOBACUJE IZ ZADNJEG REDA: Sycophant

REŽIJA I SCENARIO : Alejo Mo-Sun



Subota je veče, odlučili ste da umesto šmekanja po lokalnim barovima ili besomučnog trošenja mukom stečenih novaca pozovete ekipu kod sebe u stan. Pivo se već hladi, tanko sečen krompir mazan kajmakom se prži u rerni (dok vam se deda/pradeda roštilja u grobu), kokice zagorevaju u mikrotalasnoj... Sve je na svom mestu, sklonili ste prljave čarape od prekjuče i obrisali prošlonedeljnu fleku od kafe sa stola. Ipak, imate jedan problem – stojite pred ikonom gusarske lađe / prozorom i gledate u rentoteku u zgradi preko puta i pokušavate da se setite čime biste mogli da se razonodite, a da se drugari ne smore i pozaspu [Sycophant ~ Još bolje, ovo je jedan od retkih filmova koji je kvalitetniji ako se gleda dok ste skroz trezveni, tako da je savršen za poslednju subotu u mesecu, kada su finansije odavno presušile].

Fear you not, young Padawan!

Rešenje i spasenje je pred vama, prihvatite se Hirokina – Poslednjega Samuraja i ispratite ga u njegovoj bespoštednoj borbi protiv Lorda Grifina i zlih Đakona na postapokaliptičnoj Ne-Zemlji, u svetu gde vladaju pesak, krv [Sycophant ~ ili barem gust sirup od javora i maline, pošto za pravu veštačku krv kinte očigledno nije bilo] i sumnjive ekonomske transakcije. Da se razumemo, gluma, scenario, kamera, muzika i režija su na vrlo vrlo niskom nivou - naravno da je u pitanju film treš Ž produkcije, ali je u pitanju neverovatan, nenamerno ZABAVAN film treš Ž produkcije.