среда, 15. мај 2013.

THE PRINCESS BRIDE (1987)



PIŠE: Darko Jovanov


REŽIJA: Rob Reiner



            Ne tako davno, u državi koja više i ne postoji – jedna od onih naših, zaboravih joj akronim – postojao je jedan televizijski program koji je nedeljom oko deset izjutra prikazivao filmove o deci i za decu. (Danas je taj kanal, kao i kompletan medijski sistem u nas, samo trunka onoga što je nekada bio; iako i tada beše nesavršen.) Pošto bi se izvrtelo sve za šta su se, tijeh teškijeh godina, mogla kupiti prava, usleđivale su reprize, višestruke, neumorne, uvredljive za prosečnog dečarca željnog novih avantura, kakav beše i gospodin koji prekiva i prestrojava ove redove. Sad, negde između sedme reprize Blutovog crtaća All Dogs Go To Heaven i trećeg prikazivanja Gunisa, urednik filmskog programa umeo je da umetne i film o kome ću danas štošta iskuckati – ali sam ga ja, zbog ovog ili onog razloga, uvek propuštao, te smo obojica (i film, i ja) morali dočekati brat-bratu tri banke ne bismo li se sreli. Nije mi mnogo bilo potrebno da shvatim da bi mi The Princess Bride, vrhunska bajkovita avantura Roba Rajnera, podjednako dobro legao u bilo koje doba dana, noći ili, uopšte, života.

понедељак, 13. мај 2013.

THE STATION AGENT (2003)



PIŠE: Darko Jovanov


REŽIJA i SCENARIO: Thomas McCarthy



            Znate, filmovi se i u trećem milenijumu daju napraviti uz pomoć „štap i kanap“ metode. Za lep filmski doživljaj i sat i po vizuelne magije, nisu potrebni silni milioni dolara potrošeni na popularne njuške u glumačkoj postavi, kompjuterska animacija bez greške ili desetine minuta golotinje. Ponekad je dovoljno kreirati zanimljive i uverljive likove kojima će umešni glumci dati dubinu, opskrbiti ih pravim tekstom i izrežirati sve to sa dosta mašte. To je nejednom pošlo za rukom Tomu Mekartiju, koji je, po fabričkim podešavanjima, glumac. Ipak, prvi film u kom se on pozabavio zakulisnim filmskim radnjama (u pozitivnom kontekstu, je l’) bio je The Station Agent, priča o odnosu troje po mnogo čemu različitih ljudi, koje povezuje usamljenost i želja za razumevanjem.

понедељак, 6. мај 2013.

2 DAYS IN NEW YORK (2012)


REŽIJA i SCENARIO: Julie Delpy



Čekajući da se završni deo Linklejterove Before...trilogije, Before Midnight, dogega sa belosvetskih filmskih fešti do lokalnog bioskopa (ili, puj-puj-puj, torent-sajtova), kako jedan prosečan ljubitelj filmova sebi da ispuni vreme? Utvrđivanjem gradiva i ponovnim gledanjem prva dva naslova iz iste, na primer; naravno, može se, uz Waking Life ili The School of Rock, dopuniti poznavanje režiserovog opusa, ili, na kraju krajeva, okrenuti se friškom pothvatu Žili Delpi po imenu 2 Days in New York, interesantnoj i luckastoj smesi žanrova poprilično potcenjenoj od strane nesrpske, satanske i anarhističke zajednice korisnika sajta ИМДб.цом.