субота, 31. август 2013.

NOW YOU SEE ME (2013)



PIŠE: Darko Jovanov


REŽIJA: Louis Leterrier



Vau, kakva ekipa, pomislio sam gledajući trejler. Tu je kovrdžavi iz Fejsbuk filma (i nije kovrdžav, mada lokne kompenzuje presmešnom bradicom), matori asovi, Crnoga Viteza drugari, Friman i Kejn; proćelavi Vudi Harelson, ne da se godinama; simpatično-iritantni Rafalo, najfriškiji igrani Hulk; i, gle! evo i Šošane iz Inglourious Basterds i Boratove žene! Plus magija, jurnjave, ludilo; o, proročanstva svetih otaca su se obistinila! Ali... Moj hajp se, već nakon petnaestak minuta, prosuo po podu poput staklenobradog teškaša, i nije se, jadnik, pridigao ni kada je odjavna špica stala odmotavati svoju rolnu imena.

среда, 28. август 2013.

THE INNOCENTS (1961)



PIŠE: Darko Jovanov


REŽIJA: Jack Clayton



            Okej, odmah da raščistimo: ja nisam veliki ljubitelj horora. Možda se nisam dobro izrazio – nisam ljubitelj onoga što se danas smatra hororom. Odsecanje udova, krvavo rasprskivanje i izlaganje utrobe na izvol’te ne samo da nisu strašni, već su i suvišni; vampiri, paraziti i ljigave živuljke su preterano egzotični i nepostojeći za moj ukus; o zombijima da ne govorimo – cenim žanr, ali u nemrtvima ima više života no u nekim ljudima koje poznajem. Ja sam, kad je strah u pitanju, zagovornik neke less is more škole, tražim napetost, psihičku rastrzanost, ne puko plašenje puka; dakle, ištem jezu, ne grozu. I upravo je to jedan od najlepših aspekata filma The Innocents – njegova umešnost da nas suptilnim zastrašivanjem istrese iz gaća.

понедељак, 26. август 2013.

CLEAR HISTORY (2013)


REŽIJA: Greg Mottola



Uvek mi se činilo da je Lari Dejvid kao neki namćorasti brat Vudija Alena. Obojica pripadnici jevrejske zajednice, obojica Njujorčani, i jedan i drugi zreli kao stvaraoci, sa izgrađnim on-screen ličnostima kojima se vrlo rado vraćaju... Hej, godine 2009. su čak i sarađivali, snimajući simpatični Whatever Works; bilo je uvrnuto gledati jednog od njih, Dejvida, kako tumači lik posebno kreiran za onog drugog. Vudija neobično cenim, to je znana stvar; ipak, Larija duže poznajem, znamo se još od gimnazijskih dana i kasnonoćnih Seinfeld dvoepizoda na jednoj našoj televiziji, a to smo poznanstvo učvrstili kasnije, serijom Curb Your Enthusiasm, u kojoj i glumi. Tako da sam u gledanje ovog filma, priznajem, ušao sa momačkim predzanjem i velikim očekivanjima.

четвртак, 22. август 2013.

FALLING DOWN (1993)


REŽIJA: Joel Schumacher



Prvi susret sa Bilom Fosterom doživeo sam nesvesno, bez svog znanja. Na teveu je išao tada najfriškiji spot Fu Fajtersa; frontmen Dejv Grol se u njemu, noseći belu kratkorukavnu košulju sa kravatom, nađe zaglavljen u saobraćajnoj gužvi i, isprovociran spoljnim nadražajima, izađe iz auta, te se krene suprotstavljati svakom ko mu prepreči put ili se prema njemu ne ponaša kako dolikuje. Tek nedavno, kada sam tražio titlove za film o kome ću ponešto reći u narednim pasusima, shvatio sam da je Walk Fajtersa njegova parodija, ali, možda i više od toga, omaž tom uratku Džoela Šumahera.

Znam šta mislite: Šumaher? Zašto, pobogu? Razumem vas, i meni to ime raspiruje pepeo sa ružnih sećanja. Pošto nam je u Betmenu i Robinu izmasakrirao oči i razum ludostima kao što su šišmiš-bradavice, složićete se: svi ga pomalo posmatramo kao nekog komšiju-osuđivanog prestupnika, koji stalno obećava i podseća da više neće podmetati požare ili spopadati maloletnike u obližnjem parku, ali ipak niko od nas ne odlazi prvo njemu kada ponestane šećera. Ja sam se, eto, poneo mišlju da je Falling Down ipak nastao pre pomenutog (zlo)dela, pa da, samim tim, ne bi trebalo ni da bude toliko loš. Jesam li bio u pravu? Čitajte dalje.

понедељак, 19. август 2013.

THINGS TO DO IN DENVER WHEN YOU'RE DEAD (1995)



PIŠE: Darko Jovanov


REŽIJA: Gary Fleder



-         Ej, konobar, može jedan „tarantino light“ za poneti?

I dečko donese Šta sve možeš u Denveru kad si mrtav na srebrnoj tacni sa zvono-poklopcem, toplo nam, za sledeći put, preporučivši specijalitet kuće, Royale with cheese.

субота, 17. август 2013.

ADAMS ÆBLER a.k.a. ADAM'S APPLES (2005)





Postoji jedna stavka što bode oči dok pregledamo desetine nagrada i nominacija koje je zvanično zavredio ovaj film, a to je činjenica da se on dopao ne toliko kritičarima, koliko publici velikog postotka filmskih smotri na kojima je bio prikazivan. To je posve razumljivo, jer ovaj danski dragulj, šajka pod kormilom režisera Jensena, uz svesrdnu pomoć gospodina Mikelsena (čijim sam glumačkim umećem već jednom ranije bio fasciniran, a ubeđen sam, draga deco, da ovo nije i poslednji put), predstavlja kvalitetno utrošeno vreme za prosečnog filmoljupca.

петак, 9. август 2013.

ERNEST & CÉLESTINE (2012)


REŽIJA: Stéphane Aubier, Vincent Patar, Benjamin Renner



Bio neki sumrak. Bašte ulicom prosipale kofe mirisa noćnih frajli, i taj je potočić, ponet vetrom, i do mojih odaja dožuborio. Letnja milina – kokice na stolu, prst nestrpljiv da play dugmencetom okine nekakav mračnjački film, dok pivska pena lenjo zapljuskuje rubove krigle i zove na srkutanje. Kad, odjednom, začu se prasak, i prozor se rascangrta po meni, pivkanu i ostatku sobe, a na sto, porušivši i porazbijavši sve što je na njemu stajalo, pade cigletina, pravo pravcato parče građevinskog materijala, uvijena u papirić na kom stajaše: BOLEJ BIH VAM BILO DA ID00TJI FILN O KOM TJETE PI$ATI B00DE CRTAN!

Poruka je, iako blago kriptična, bila jasna: mi, blesavi ljudi vašeg omiljenog bloga, potpuno smo zaspostavili mališane. Dugo se njima nismo posvetili – i cigla koja narušava mir avgustovskog predvečerja je sasvim logičan ishod. Tako smo malo razmotrili opcije, raščeprkali novije animirane uratke, pa, u nameri da usrećimo (prema Fejsbuk statistici) tri procenta naših čitalaca, odlučili da crtać koji će ublažiti njihov gnev bude – Ernest & Célestine, oldskul veselica iz francusko-belgijske kuhinje.

четвртак, 1. август 2013.

Pacific Rim (2013)

Piše: Nenad J.


Ponekad su stvari u životu vrlo jednostavne i to su oni momenti kada sve teškoće, brige i nemiri iščeznu a vi se prepustite katarzičnom uživanju koje ne iziskuje apsolutno nikakav trud. Jedan od takvih trenutaka u životu autora ovih redova je bila i projekcija Pacific Rima. Pre nego što se okrenemo dubljoj priči o istom, osećam da moram da naglasim da, iako ljubitelj teškog scenarija i dela sedme umetnosti od kojih se čovek opravlja danima, ništa me neće tako usrećiti kao dobar prikaz gargantuanskih robota koji brane našu mučnu planetu od monstruma iz dalekog svemira. I, da, Pacific Rim je upravo to.