петак, 27. децембар 2013.

A CHRISTMAS CAROL a.k.a. SCROOGE (1951)






Ispravite me ako grešim, ali mišljenja sam da je Dikensova novela A Christmas Carol, koja se u štampi prvi put pojavila 1843. godine, vremenom postala najčešće korišćeni nebiblijski obrazac za spravljanje prazničnih filmova. Ova besmrtna viktorijanska priča o preobražaju starog gramzivca stekla je armiju poklonika kroz sijaset svojih ekranizacija, u kojima su, između ostalih, u ulozi Ebenezera Skrudža svoje mogućnosti oprobali i asovi poput Majkla Kejna, Džordža K. Skota, Alberta Finija i Patrika Stjuarta, a nemali je broj i animiranih verzija.

Pa, ipak, mnogi poštovaoci ovog dela složiće se sa tvrdnjom da je najdalje u dočaravanju originalne atmosfere i iscrtavanju lika otišao Scrooge, britanski film iz 1951. godine sa Alisterom Simom u glavnoj ulozi.

уторак, 24. децембар 2013.

THE BISHOP'S WIFE (1947)


REŽIJA: Henry Koster



Nije potrebno da reklamne blokove okupiraju spotovi koji promovišu jedno jetrojedno bezalkoholno piće, da bismo shvatili da ulazimo u sezonu praznika. Oni se sjure u naše živote, posipajući nas pahuljama, mehurićima šampanjca i kičastim all-star pesmičcima iz Slobinih godina, a mi im se prepustimo, kao u transu, prošaputavši evo, već je Božić uz neizostavnu himnu ružičanstvene gospođe Kemiš.

Elem, pošto su pomenuti već neizbežni, a televizijske stanice verovatno planiraju neumorno repriziranje novogodišnjih dogodovština porodica Popadić i Golubović, tu smo da vam budemo svetionik pri sastavljanju valjanog blagdanskog filmskog programa. Prva na lageru nam je The Bishop's Wife, dobrodušna komedija Henrija Kostera, o čijem smo filmu Harvey i ovde pisali prošle godine.

понедељак, 23. децембар 2013.

DON JON (2013)

SCENARIO I REŽIJA:

Najbolji način za pristupanje temama koje se u široj javnosti posmatraju kao škakljive jeste prići im direktno i bez suzdržavanja. To je upravo ono što je Joseph Gordon-Levitt uradio u svom režisersko-scenarističkom debiju, i mora se priznati da je rezultat više nego dobar. Dakle, u ovih devedeset minuta će se malo rasplesti mreža uvijena oko pitanja koje postoji još otkako je Internet postao deo svakog doma: šta je to sa muškarcima i pornografijom?

недеља, 22. децембар 2013.

WRECK-IT RALPH (2012)



REŽIJA: Rich Moore

Crtaći, za razliku od filmova, svojim tvorcima pružaju daleko veću – skoro neograničenu – količinu kontrole nad konačnim proizvodom. Sve je pažljivo sračunato, te su nepotrebne scene, čak i suvišni pokreti, dovedeni do apsolutnog minimuma. To je prava umetnost, gde je svaki detalj namerno, smisleno umetnut, pa tako čak i najgori crtać poseduje određenu dozu kvaliteta koja se retko sreće na filmu.
Svaki medij mora biti svestan svojih snaga i razlika, kako bi svoje potencijale iskoristio do maksimuma. Crtani je, stoga, uspešan samo ako je do te mere ubedljiv da njegovu priču ne možete da zamislite ispričanu u bilo kom drugom obliku. Najbolji primer je (verujem) svima poznata Priča o igračkama. Da su igračke kojim slučajem glumili likovi koji su im inače pozajmljivali glasove, film bi izgledao uznemiravajuće, na ekranu ne bismo registrovali lutke, već bode-oči digitalno smanjenog Toma Henksa i Tima Alena, obučene u kauboja i svemirca. Ali, crtaći takođe nisu filmovi, i tome ni ne treba da streme. Ako je priča mogla biti jednako efikasno predstavljena kao film - da li je onda uopšte trebalo praviti crtać?

субота, 21. децембар 2013.

DEAR MR. WATTERSON (2013)


SCENARIO I REŽIJA:
ULOGE: , Elle Fanning, - See more at: http://www.beztitlova.com/#sthash.4rgjq3oF.dpuf


SCENARIO I REŽIJA:
ULOGE: , Elle Fanning, - See more at: http://www.beztitlova.com/#sthash.4rgjq3oF.dpuf
Ne tako davno, pokušao sam ovde da započnem priču o tome koliko je teško stvarati dečje likove koji bi bili verodostojni. Cela stvar  je još i složenija kada imamo strip kao medijum izražavanja, pogotovo takav koji izlazi svakodnevno. Potrebno je, iz dana u dan, predstavljati čitaocima lik – ili likove –  koji deluju uverljivo.


Dva stripa koja imaju različit pristup ovom problemu su po mnogima i najbolja dva ostvarenja ovoga tipa. Jedan su Peanuts Čarlsa Šulca, kod nas poznatiji po imenu lovačkog psa iz stripa – Snupi, a drugi Kalvin i Hobs Bila Vatersona.







петак, 20. децембар 2013.

SUPER 8 (2011)

SCENARIO I REŽIJA:
ULOGE: , Elle Fanning,


“Gle, gomila klinaca na biciklovima. Šta je ovo, neki E.T. ponovo?”
“Nije E.T. Ok, možda samo malo, ipak je Spielberg producirao.”
“Opa, i J.J. Abrams je tu. Znači, biće lens flera k’o šaše.”
“Dobro, sad bih te zamolio da ućutiš i pustiš me da gledam film.”
“Dobro, de. Kvariigro.”
“I ne citiraj Eminu Jahović.”

Ne, ovo nije razgovor dva prijatelja / cimera / krvna srodnika, već još jedna unutrašnja rasprava autora ovog teksta koja se odigrala u prvih par minuta Super 8. Istina, klinci na biciklovima su tu, ali je ton filma znatno drugačiji. Reći ćemo da je više The Goonies sa malo E.T. šmeka. I boljim specijalnim efektima.

четвртак, 19. децембар 2013.

THE HOBBIT: THE DESOLATION OF SMAUG (2013)


REŽIJA: Peter Jackson
ULOGE: Ian McKellen, Martin Freeman, Richard Armitage


“It's a dangerous business, Frodo, going out your door. You step onto the road, and if you don't keep your feet, there's no knowing where you might be swept off to.”

Tolkin je još davno, govoreći kroz Bilbov lik, predstavio istinu koja je dobro poznata svakome ko je ikada osetio svrab u đonovima i potrebu da se odmetne u nepoznato. Iako je u pitanju priča stara 75 godina, prošle zime smo, u društvu trinaest patuljaka, jednog čarobnjaka i jednog neuobičajeno odvažnog hobita, krenuli na staro-novo putovanje, znajući gde idemo i šta nas čeka na njegovom kraju, ali potpuno nesvesni puta koji će nas do cilja dovesti. Iako ta odiseja još uvek nije završena, sada smo za jedan veliki korak bliži koncu priče.

среда, 18. децембар 2013.

PRAZNIK (1967)


PIŠE: Aleksandar Zdjelar

Kadijevićevo debitantsko delo, Praznik, bi po pravilu službe, trebalo svrstati u partizanski film. No, kako se partizani uopšte u njemu ne pojavljuju, možemo ga postaviti u žanr znatno šireg obima – ratni film. Ali, kako prvenac budućeg autora Leptirice obiluje scenama i elementima od kojih nam se ledi krv u žilama, da li je on i horor? Nek bude sve od ta tri. 

уторак, 17. децембар 2013.

THE KINGS OF SUMMER (2013)


REŽIJA:
SCENARIO:
ULOGE: , ,


Sećate li se onog leta kada ste shvatili da više niste klinci i da možete držati ceo svet u šaci ako samo malo više pružite ruku? U slučaju da ste zaboravili, Kraljevi leta će vam vratiti sećanje na taj osećaj. Ako, pak, niste, onda vam neće trebati previše vremena da se saživite sa ovim momcima na vrhu sveta. Ili, barem, u jednom od njegovih skrivenih kutaka.

понедељак, 16. децембар 2013.

BOY (2010)

REŽIJA: Taika Waititi



Da nemamo rođake i prijatelje koji su, trbuhom za kruhom, migrirali na Novi Zeland i odande nam, s vremena na vreme, slali raznovrsne slatkiše i šarene suvenirčiće, koliko bismo mi, zapravo, znali o tom ostrvu ispod Australije? Odakle bismo inače naučili zanimljive pojedinosti vezane za kulturno nasleđe Maora, ondašnjih prastanovnika? Dokumentarne emisije postoje, ali se nemojte zaluđivati – nema šeme da se u programskoj šemi današnjih televizijskih kuća potkrade sličan edukativni program. Srećom po nas, postoji značajan broj dela sedme umetnosti koji govore o ovoj zemlji i njenom najstarijem narodu. Boy, pak... nije klasičan primer takvih filmova.

O, nemojte me pogrešno shvatiti – priča jeste skoncentrisana na doživljaje pripadnika novozelandske maorske zajednice, ali se ne zadržava mnogo na njihovim običajima i duhovnim navikama, već odmah pokazuje pravo stanje stvari: i oni su, kao i ostatak planete, osamdesetih godina prošlog veka bili pod jakim uticajem pop-kulture zapadnog sveta.

уторак, 10. децембар 2013.

DEAD MAN'S SHOES (2004)



REŽIJA i SCENARIO: Shane Meadows



Jeste li se ikada pitali kako bi Get Carter, kultno ostvarenje britanskog filma, izgledao da ga je režirao Ken Louč ili neko iz garniture reditelja kitchen sink žanra iz šezdesetih? Sva je prilika da niste, i to je sasvim okej – ne brigajte, sa vašom psihom je sve u redu. Ako, pak, jeste – autor ovih redova kleči u strahopoštovanju pred zaprepašćujućom nasumičnošću vaše mašte – nešto što možda najbliže prilazi toj vašoj viziji je Dead Man’s Shoes, osvetnički pohod pod režiserskom palicom Šejna Medouza, poznatog nam po filmovima This is England i 24 7: Twenty Four Seven.

петак, 6. децембар 2013.

THE LONG GOODBYE (1973)



REŽIJA: Robert Altman



Filip Marlou nije najbolji kljun kog ćete u životu sresti. Nije čak ni posebno spretan sa pucom – taman koliko zanat od njega to traži. Ali postoji oko njega nekakva aura – ili je to samo varka, dim cigarete koji on izdiše između rečenica? – koja ga čini posebnim, jedinstvenim.

Od svih petparačkih junaka, Marlou je jedan od najpoznatijih i najprodubljenijih, s obzirom na to da da je njegova literarna detektivska karijera, koja se proteže na dvadesetak godina, opisana u osam romana Rejmonda Čendlera, kao i da ga je na velikom platnu i srebrnom ekranu igralo nekoliko pravih-pravcatih legendi, poput Bogarta, Mičama i dva džejmsa: Kana i Garnera. Ovde, u Altmanovoj ekranizaciji istoimenog Čendlerovog dela, život mu udahnjuje Eliot Guld, koji pomalo, verovatno zbog obrva i očiju, podseća na čuvenog Hamfrija, iako se dve verzije lika umnogome razlikuju.

четвртак, 5. децембар 2013.

HOW TO EAT FRIED WORMS (2006)



REŽIJA i SCENARIO: Nat Faxon, Jim Rash
- See more at: http://www.beztitlova.com/2013/12/the-way-way-back-2013.html#more
REŽIJA i SCENARIO: Nat Faxon, Jim Rash
- See more at: http://www.beztitlova.com/2013/12/the-way-way-back-2013.html#more
REŽIJA i SCENARIO: Nat Faxon, Jim Rash
- See more at: http://www.beztitlova.com/2013/12/the-way-way-back-2013.html#more
REŽIJA: Bob Dolman

SCENARIO: Bob Dolman, Thomas Rockwell (knjiga)

ULOGE: Luke Benward, Adam Hicks, Tom Cavanagh, Kimberly Wiliams-Paisley



Deca, onako kako su prikazana u ostvarenjima iz Holivuda, najčešće boluju od „minus četiri ili plus četrdeset“  sindroma, kako ja to volim da zovem. Praktično, to znači da se na filmu prosečan desetogodišnjak ponaša ili kao šestogodišnjak ometen u razvoju, ili kao starmali od pedeset godina, čiji je zadatak u filmu da poput magičnog crnca, bude zreliji od cele ekipe koja ga okružuje i obasipa ih životnim mudrostima kao Aristotel iz trećeg pet.

 
Filmovi koji decu drugačije tretiraju su retki i sve ih je manje, i stoga ih neizmerno poštujem. Film Kako jesti pečene crve iz sad već davne 2006. godine  je, koliko je meni poznato, najsvežiji takav film, ako ne računamo neka animirana ostvarenja (a i do njih ćemo doći, samo polako).

понедељак, 2. децембар 2013.

THE WAY WAY BACK (2013)


REŽIJA i SCENARIO: Nat Faxon, Jim Rash



Kliše je teška reč. Često se podupiremo njome, posebno kada nam je želja da obezvredimo i izblatimo ono o čemu pričamo, iako njeno osnovno značenje – obrazac, šablon – nije preterano negativno. Tema tinejdžerskog sazrevanja i ekstrovertizacije ličnosti obrađena je mnogo puta na velikom platnu, to bez oklevanja možemo zaključiti, pa tako ni The Way Way Back, koji govori upravo o tome, nije nešto što bi se moglo nazvati utiračem staza i smelim hodačem po neistraženim vrletima. Ali, iako on prati određenu formulu, sadrži gomilu detalja koji čine da povisoko nadleti prosek i izdvoji se iz bulumente sličnih naslova.