среда, 13. август 2014.

GEEKEBANA



Deco draga, dolazimo do značajne prekretnice u radu. Naime, kao što smo spomenuli u intervjuu koji smo onomad dali portalu Black Sheep, već neko vreme se „krčka nešto veliko“, nešto što bi, pored filma, u naš rad uvuklo i druge umetnosti i polja interesovanja. Pa, krčkanje je gotovo, a ono što smo zgotovili za vas zove se – Geekebana.

U pitanju je blog koji se bavi mnogim zanimljivim sferama, od video-igrica i televizije, preko književnosti i stripa, do muzike i nezaobilaznog filma. Svi mi koji smo bili umešani u osnivanje i razvoj ovog bloga migrirali smo tamo – s tim što će se neki od nas povremeno vraćati i ovde okačiti poneki svoj tekst vezan za dela sedme umetnosti. Dakle, Bez titlova ne prestaje sa radom: biće ponekad, kao i dosad, malih rupa u objavljivanju, ali će ostati na staroj adresi.

Geekebana, pak (naći ćete je na adresi geekebana.gg, dok rad na Fejsbuku i Tviteru možete pratiti preko facebook.com/geekebana i twitter.com/Geekebana), zbog svoje svestranije prirode tekstove će izbacivati mnogo češće, što je, eto, razlog da overite i tu adresu, te i onde postanete stalni čitalac.

Pozdrav od cele redakcije!

понедељак, 14. јул 2014.

KIND HEARTS AND CORONETS (1949)



REŽIJA: Robert Hamer



Siroti genijalac po imenu Piter Selers, glumeći po nekoliko uloga odjednom u svojim filmovima, pomerio je pameću. (Dobro, nije samo zbog toga, ali višestruke role svakako nisu pomogle.) I Edija Marfija je zadesila zla sudba: istina, on nije propatio od podeljenosti ličnosti, ali – rekao bih da nisam usamljen u tom mišljenju – svako ko snimi baljezgariju kakva je Norbit, sigurno boluje od nekog oblika mračnoumlja. Alek Ginis je, pak, jedanput, a baš ću o toj prilici naškrabati koju, odigrao osam uloga. I ostao, kažu, mentalno sasvim zdrav.

Pre ovog filma, njegovog prvog za studio Ealing, imao je svega tri filmske uloge, od kojih je jedna bila toliko mala da mu ime nije ni ušlo u odjavnu špicu. Sledeća dva naslova u kojima se pojavio dali su mu vetar u leđa i bili su ostvarenje sna svakog prosečnog britanskog glumca – u pitanju su, naravno, adaptacije romana Čarlsa Dikensa, Oliver Twist i Great Expectations. Zato možda i nije toliko čudno to što je relativno neiskusnom glumcu podarena šansa da oživi čak osam likova u filmu Roberta Hejmera; ko god da je došao na ovu ideju, koliko god da su ga platili za to – bio je premalo plaćen.

четвртак, 10. јул 2014.

KES (1969)


REŽIJA: Ken Loach



Dok su Ameri tog leta ljubavi hipičili za sve pare i istraživali granice uma i seksualnosti, sa druge strane okeana jedan je Britanac snimio svoj tek drugi film, sirovu i realističnu priču o dečaku, sokolu, disfunkcionalnoj porodici i idiotskom školskom sistemu. Taj umešni gospodin, tada potpisan pravim imenom Kenet, do danas snimio je nekoliko desetina filmova, ali se i kritičari i publika s pravom slažu da je Kes jedna od najsvetlijih tačaka njegove filmografije.

понедељак, 30. јун 2014.

REQUIEM FOR A HEAVYWEIGHT (1962)

REŽIJA: Ralph Nelson



Asovi, ičposebnjaci i trope – tako bi se, u tri reči, mogla odrediti klasifikacija sportista od strane običnog čoveka. Ipak, u tu bi se podelu morala učačkati i grupa onih nadarenih ljudi kojima Fortuna nije bila naklonjena, pa su nekako vekove otavorili u limbu između vrha i mediokriteta. Takvima – ne govorim samo o sportistima – je, rekao bih, najgore od svih: postoji svest od odudaranja od srednje vrednosti, ali je vrh podaleko.

петак, 27. јун 2014.

STRANGER ON THE THIRD FLOOR (1940)



REŽIJA: Boris Ingster



Još se nisam ni latio plajvaza kako valja, a već sam mogao načuti vaše povike – evo ga ovaj crno-beli lik, opet će da veliča staru gardu i donese nam smrt u hiljadu reči; neka ga neko zaustavi! Takvima moram odmah da kažem da, iako slovim za jednog od najvećih poklonika monohromatskog filmskog stvaralaštva koje je ova zemlja iznedrila, ipak ne mogu da progutam sve što mi zlatni Holivud servira, ma koliko primamljivo to bilo. Ovog puta, doduše... mišljenje mi je malo podvojeno.
Mnogi kritičari tvrde da je Stranger on the Third Floor prvi noir film, i to je jedna od stavki koje su me nagnale na gledanje. Druga je Laslo Levenstajn, svetu poznatiji kao Piter Lori, legenda nemačke, kasnije i američke kinematografije. Mogu bez rezerve da kažem da me ni noar okruženje, ni Lorijeva harizma nisu izneverili; drugi aspekti filma, pak, šarene se glede kvaliteta.

петак, 25. април 2014.

THE LEGO MOVIE (2014)






Kao što verovatno znate, Piksar radi na nastavku Neviđenih. Razmišljao sam ovih dana o prvom filmu, tačnije o Sindromu, negativcu kog tumači Džejson Li, jedan od najbolje prikrivenih sajentologa Holivuda. Ako se sećate, sve što je on želeo bilo je da pomoću tehnologije, koju je stvorio zahvaljujući svom velikom znanju, podari svim ljudima supermoći jer „Kad su svi super, onda to više niko nije!“.

Posmatrano tako, Neviđeni postaju film u kom se brani genetska superiornost manjine, dok se ostalima ne dopušta da se približe tom idealu. Postoji mogućnost da sam premislio, ali ova pomisao će mi verovatno upropastiti uživanje u nastavku.


Priču o LEGO filmu započinjem na ovaj način jer je, sa stanovišta priče, ovo ostvarenje miks Neviđenih, Matriksa i Orvelove 1984... i, naravno, Priče o igračkama.  Zvuči malo komplikovano za crtać namenjen deci, ali dodavanje LEGO šmeka celoj priči dovoljno ublažava stvar i čini je dostupnom širokoj publici.

уторак, 15. април 2014.

EASY A (2010)



REŽIJA: Norman Jewison
- See more at: http://www.beztitlova.com/#sthash.QSz8Zh3G.
REŽIJA: Norman Jewison
- See more at: http://www.beztitlova.com/#sthash.QSz8Zh3G.dpuf
REŽIJA: Will Gluck

Kao najstariji u ovoj ekipi mladih, lepih i pametnih ljudi (jesam li pomenuo „lepih“?) potpuno je logično da sam ja taj koji je najosetljiviji na tinejdžerske filmove. 

S jedne strane, to ima i smisla, jer sam bio tinejdžer u doba klasika kakvi su Jutarnji klub i Ferisov ludi dan (i, očigledno, žrtva nemaštovitih prevodilaca), i da pamtim Rajana Rejnoldsa još iz vremena kad je bio samo momčić u kog se zaljubi glavna junjakinja  u filmu Veštica tinejdžerka. S druge strane, svako normalan bi stao posle dva nastavka Bring it on! („Punom snagom, cure!“, stvarno braćo Hrvati? Stvarno?) ali ja ne. Ubaci gomilu dvadesetogodišnjaka koji glume tinejdžere u neku coming of age priču i možeš da se kladiš da ću biti pred TV- om. Jednostavno ne mogu da prestanem da se poistovećujem sa navijačic... Ovaj, autsajderima, pa to ti je.

Film o kom ću vam danas govoriti ima naslov koji bi, opet, prevodiocima zadao muke . U pitanju je vrlo slobodna adaptacija Slova srama, knjige N. Hotorna koja je nama uglavno poznata po onom fimu u kom se, da citiram easy A „Demi Mur često kupa u peni i govori  lažnim britanskim naglaskom“. Film je stvoren kao deo zamišljene  triologije scenariste Berta V.Rojala; plan je bio da se na isti način adaptiraju još dva dela klasične književnosti (Rostanov Sirano De Beržerak i Dikensov nezavršeni roman, Misterija Edvina Druda), i da svi filmovi kao mesto dešavanja radnje imaju istu srednju školu. Iako je ovaj film ispunio sva očekivanja što se zarade tiče, ni četiri godine kasnije, od nastavaka nema ništa. Ako je suditi po ovom filmu, šteta.

четвртак, 10. април 2014.

MONSIEUR VERDOUX (1947)



REŽIJA: Charles Chaplin



Godine 1947. Čarli Čaplin je ubio Malog Skitnicu. Mučki, u mračnoj ulici, da niko ne vidi, rascopavši mu glavu ciglom frtaljušom. Gospodin Verdu, njegov drugi ton-film, predstavlja drugačiji pothvat u karijeri ovog autora, pravi zaokret ka ozbiljnosti, pošto je čak i glavni lik Velikog diktatora umnogome ličio na tu simpatičnu hulju kojom je Čaplin kupio svet. Naravno, američka publika, izmorena gubicima u Drugom svetskom, bila je razočarana novim njegovim uratkom, jer ju je u njemu, umesto smehotresnih zavrzlama i slapstick vratolomija na kakve je navikla, dočekao ton neobično mračan za ovog stvaraoca, ispunjen crnohumorstvom i sumornim trenucima.

четвртак, 20. фебруар 2014.

IN THE HEAT OF THE NIGHT (1967)



REŽIJA: Norman Jewison



Četrnaest je punih godina prošlo otkako smo zaobišli digitalnu zvrčku po imenu Y2K, što će reći da smo sasvim fino gacnuli u prvi vek trećeg milenijuma, pa, ipak, nesreća po imenu rasizam nas i dalje pohodi nesmanjenim intenzitetom. Prava su, na papiru barem, jednaka za sve, ravnopravnost je – formalno – na snazi, ali u nekim osobama još uvek postoji netrpeljivost i mržnja prema ljudima koji imaju više ili manje pigmentiranu kožu od njihove. I ova malena zemlja u kojoj živimo pati od povremenih izliva rasnih negodovanja: ako nije u pitanju diskriminacija Roma, onda su na udaru azilanti ili fudbaleri iz raznih afričkih zemalja koji imaju tu nesreću da završe u nekom našem klubu.

субота, 8. фебруар 2014.

KEY LARGO (1948)



REŽIJA: John Huston



Glumačka karijera slavnog Hamfrija Bogarta prostirala se na gotovo pune tri decenije. Holivudski šmeker nije gubio vreme, te se za tih tridesetak godina uspentrao do samog trona američkog glumišta, ostavivši iza sebe gomilu klasika. Iako je njegov život bio prošaran silnim anegdotama, legendama i nagađanjima, meni najdraža crtica iz njegove biografije vezana je za film The African Queen. Naime, postoji predanje da je u jednom trenutku snimanja cela ekipa, od glumaca do nosača kablova, obolela od dizenterije: otrovano vodom za piće, svo se ljudstvo iz ekipe stalo rvati sa ovom napornom boljkom; svo, osim reditelja Džona Hjustona, i, naravno, Hamfrija, koji su vodu još po dolasku zamenili – viskijem.

Ova pričica, nažalost, nema mnogo veze sa filmom o kome će danas biti reči, niti sa nastavkom teksta, sem činjenice da su njeni glavni akteri, reditelj i glumac, zajedno radili i na ovom projektu. Naprosto mi je zabavna, i volim da je prepričavam, posebno zato što se slična epizoda desila i na snimanju vestern komedije Butch Cassidy and the Sundance Kid... ali sad već uveliko skrećem s teme.

недеља, 2. фебруар 2014.

MIDNIGHT RUN (1988)



REŽIJA: Martin Brest



Do kraja osamdesetih godina prošlog veka, svako je domaćinstvo na planeti imalo svoj omiljeni buddy-buddy dvojac: nekom su simpatični bili Nolti i Marfi (48 Hrs), neke su zabavljali Gibson i Glover (Lethal Weapon), dok su drugi, opet, bili neodlučni između Švarcenegera i Belušija (Red Heat) i Stalonea i Rasela (Tango & Cash). Robert de Niro i Čarls Grodin su bili favoriti retkih, sitni VHS heroji, a, nažalost, jedini film u kom su se zajedno pojavili, Midnight Run, nije urnisao bioskopske blagajne kao što bi se moglo očekivati na osnovu buljuka vernih fanova koje je stekao tokom godina.

Studio je želeo neko zvučnije ime: Robin Vilijams se spremao za audiciju, a u igri je bila i prerada scenarija, tako da De Niro ima partnerku koju bi igrala Šer, tada veoma aktivna, kvalitetna i unosna glumica. Od ove druge varijante su odustali, obrazloživši to tvrdnjom da bi odnos glavnih likova tako mogao dobiti seksualnu notu, dok Vilijams nije ni stigao da pokaže šta zna, jer je režiser Martin Brest bio očaran hemijom koju su imali De Niro i Čarls Grodin, pa je angažovao njega, i pored toga što nije bio glumac iz prvog tima Holivuda.

понедељак, 27. јануар 2014.

DALLAS BUYERS CLUB (2013)






O zdravstvu u Sjedinjenim Državama znam jednu bitnu stvar: ako se razboliš, možda ćeš kasnije biti i zdrav, ali će se tvoj buđelar naprasno naći u životnoj opasnosti. (Kažem možda, jer ima i drugih, ne tako srećnih slučajeva, kada, i pored svih nedaća, basnoslovni račun za bolnički krevet i prateće troškove ipak mora biti namiren.) Kako se čini, izgleda da stvari nisu izgledale bistrije ni sredinom osamdesetih, što su godine u koje je smeštena radnja filma Dallas Buyers Club režisera Žan-Marka Valea, zasnovanog na istinitim događajima.

понедељак, 20. јануар 2014.

FROZEN (2013)




SCENARIO: Jennifer Lee

GLASOVI U ORIGINALU: Kristen Bell, ,

Odavno nije postojao crtani film koji sam tako malo želeo da gledam kao Zaleđeno kraljevstvo.

Sve što sam znao o filmu je da je „blago utemeljen na motivima“ iz Snežne kraljice, a najbolja verzija te bajke je već snimljena, uradili su je Rusi davne 1957. godine, tako da je cela stvar mogla biti samo gora od tog. Plus, jedino što sam od filma video bio je ovaj tizer koji malo mnogo vuče na avanture Skrata koje otvaraju svako Ledeno doba, serijal koji će se najverovatnije završiti sa Ledeno doba 5612 – put na Mars. Ništa od toga nije ukazivalo na dobru stvar, a nisam želeo da posle sjajnog dvojca Vrlo zapetljana priča i Razbijač Ralf od Volt Dizni Studija za animaciju dobijem mućak od filma, tako da sam bio potpuno spreman da se pravim da ovaj film nikada nije postojao. 
Međutim, kako Jr. i ja nismo bili u bioskopu još od Aviona  , shvatio sam da malo šta može biti tako glupo, stisnuo zube i – krenuo.

Imajte na umu dve stvari – prvo, gledao sam sinhronizovanu verziju. Drugo, trudiću se da ne otkrivam radnju previše, ali bojim se da to neće biti baš u potpunosti moguće. Ako vam se to ne dopada, i ako se pitate samo vredi li gledati ovaj crtać, moj odgovor je glomoglasno DA.
Za ostale, idemo dalje.