петак, 25. април 2014.

THE LEGO MOVIE (2014)






Kao što verovatno znate, Piksar radi na nastavku Neviđenih. Razmišljao sam ovih dana o prvom filmu, tačnije o Sindromu, negativcu kog tumači Džejson Li, jedan od najbolje prikrivenih sajentologa Holivuda. Ako se sećate, sve što je on želeo bilo je da pomoću tehnologije, koju je stvorio zahvaljujući svom velikom znanju, podari svim ljudima supermoći jer „Kad su svi super, onda to više niko nije!“.

Posmatrano tako, Neviđeni postaju film u kom se brani genetska superiornost manjine, dok se ostalima ne dopušta da se približe tom idealu. Postoji mogućnost da sam premislio, ali ova pomisao će mi verovatno upropastiti uživanje u nastavku.


Priču o LEGO filmu započinjem na ovaj način jer je, sa stanovišta priče, ovo ostvarenje miks Neviđenih, Matriksa i Orvelove 1984... i, naravno, Priče o igračkama.  Zvuči malo komplikovano za crtać namenjen deci, ali dodavanje LEGO šmeka celoj priči dovoljno ublažava stvar i čini je dostupnom širokoj publici.

уторак, 15. април 2014.

EASY A (2010)



REŽIJA: Norman Jewison
- See more at: http://www.beztitlova.com/#sthash.QSz8Zh3G.
REŽIJA: Norman Jewison
- See more at: http://www.beztitlova.com/#sthash.QSz8Zh3G.dpuf
REŽIJA: Will Gluck

Kao najstariji u ovoj ekipi mladih, lepih i pametnih ljudi (jesam li pomenuo „lepih“?) potpuno je logično da sam ja taj koji je najosetljiviji na tinejdžerske filmove. 

S jedne strane, to ima i smisla, jer sam bio tinejdžer u doba klasika kakvi su Jutarnji klub i Ferisov ludi dan (i, očigledno, žrtva nemaštovitih prevodilaca), i da pamtim Rajana Rejnoldsa još iz vremena kad je bio samo momčić u kog se zaljubi glavna junjakinja  u filmu Veštica tinejdžerka. S druge strane, svako normalan bi stao posle dva nastavka Bring it on! („Punom snagom, cure!“, stvarno braćo Hrvati? Stvarno?) ali ja ne. Ubaci gomilu dvadesetogodišnjaka koji glume tinejdžere u neku coming of age priču i možeš da se kladiš da ću biti pred TV- om. Jednostavno ne mogu da prestanem da se poistovećujem sa navijačic... Ovaj, autsajderima, pa to ti je.

Film o kom ću vam danas govoriti ima naslov koji bi, opet, prevodiocima zadao muke . U pitanju je vrlo slobodna adaptacija Slova srama, knjige N. Hotorna koja je nama uglavno poznata po onom fimu u kom se, da citiram easy A „Demi Mur često kupa u peni i govori  lažnim britanskim naglaskom“. Film je stvoren kao deo zamišljene  triologije scenariste Berta V.Rojala; plan je bio da se na isti način adaptiraju još dva dela klasične književnosti (Rostanov Sirano De Beržerak i Dikensov nezavršeni roman, Misterija Edvina Druda), i da svi filmovi kao mesto dešavanja radnje imaju istu srednju školu. Iako je ovaj film ispunio sva očekivanja što se zarade tiče, ni četiri godine kasnije, od nastavaka nema ništa. Ako je suditi po ovom filmu, šteta.

четвртак, 10. април 2014.

MONSIEUR VERDOUX (1947)



REŽIJA: Charles Chaplin



Godine 1947. Čarli Čaplin je ubio Malog Skitnicu. Mučki, u mračnoj ulici, da niko ne vidi, rascopavši mu glavu ciglom frtaljušom. Gospodin Verdu, njegov drugi ton-film, predstavlja drugačiji pothvat u karijeri ovog autora, pravi zaokret ka ozbiljnosti, pošto je čak i glavni lik Velikog diktatora umnogome ličio na tu simpatičnu hulju kojom je Čaplin kupio svet. Naravno, američka publika, izmorena gubicima u Drugom svetskom, bila je razočarana novim njegovim uratkom, jer ju je u njemu, umesto smehotresnih zavrzlama i slapstick vratolomija na kakve je navikla, dočekao ton neobično mračan za ovog stvaraoca, ispunjen crnohumorstvom i sumornim trenucima.