понедељак, 14. јул 2014.

KIND HEARTS AND CORONETS (1949)



REŽIJA: Robert Hamer



Siroti genijalac po imenu Piter Selers, glumeći po nekoliko uloga odjednom u svojim filmovima, pomerio je pameću. (Dobro, nije samo zbog toga, ali višestruke role svakako nisu pomogle.) I Edija Marfija je zadesila zla sudba: istina, on nije propatio od podeljenosti ličnosti, ali – rekao bih da nisam usamljen u tom mišljenju – svako ko snimi baljezgariju kakva je Norbit, sigurno boluje od nekog oblika mračnoumlja. Alek Ginis je, pak, jedanput, a baš ću o toj prilici naškrabati koju, odigrao osam uloga. I ostao, kažu, mentalno sasvim zdrav.

Pre ovog filma, njegovog prvog za studio Ealing, imao je svega tri filmske uloge, od kojih je jedna bila toliko mala da mu ime nije ni ušlo u odjavnu špicu. Sledeća dva naslova u kojima se pojavio dali su mu vetar u leđa i bili su ostvarenje sna svakog prosečnog britanskog glumca – u pitanju su, naravno, adaptacije romana Čarlsa Dikensa, Oliver Twist i Great Expectations. Zato možda i nije toliko čudno to što je relativno neiskusnom glumcu podarena šansa da oživi čak osam likova u filmu Roberta Hejmera; ko god da je došao na ovu ideju, koliko god da su ga platili za to – bio je premalo plaćen.

четвртак, 10. јул 2014.

KES (1969)


REŽIJA: Ken Loach



Dok su Ameri tog leta ljubavi hipičili za sve pare i istraživali granice uma i seksualnosti, sa druge strane okeana jedan je Britanac snimio svoj tek drugi film, sirovu i realističnu priču o dečaku, sokolu, disfunkcionalnoj porodici i idiotskom školskom sistemu. Taj umešni gospodin, tada potpisan pravim imenom Kenet, do danas snimio je nekoliko desetina filmova, ali se i kritičari i publika s pravom slažu da je Kes jedna od najsvetlijih tačaka njegove filmografije.