REŽIJA: Peter Jackson
ULOGE: Martin Freeman, Ian McKellen, Richard Armitage
Sećam se šesnaestogodišnjeg mene koji sa nestrpljenjem čeka projekciju Gospodara prstenova kako bi nakon iste mogao da se busa u prsa svojim poznavanjem materije i objašnjenjem zbog čega je film mnogo lošiji u odnosu na knjigu. Priznajem, da mogu, sada bih tom balavcu opalio ćušku i rekao mu da ćuti i uživa u filmu. Suština osvrta na moju ciničn(ij)u prošlost je to da sam sa potpuno različitim pristupom ušao u bioskop sada i pre deset godina. Od Gospodara sam očekivao da mi pruži Srednju zemlju na dlanu i vrati magičan osećaj koji sam imao čitajući romane po prvi put. Mnogo godina kasnije svestan sam da, iako taj osećaj nije isti, ipak je sasvim dobar, što je sasvim dovoljan razlog da svake zime pogledam celu trilogiju. A šta je sa Hobitom? U inat svom starijem bratu, ovaj film je pogodio centar. Kroz svoja nepuna tri sata mi je neprestano držao kez na licu (osim u toku jedne scene sa tužnim malim ježom) i izbacio me iz bioskopa nasmejanog i srećnog, a to je malo filmova uradilo od Guniza pa naovamo.