REŽIJA: Stéphane Aubier, Vincent Patar, Benjamin Renner
GLASOVI: Lambert Wilson, Pauline Brunner, Patrice Melennec, Féodor Atkine
Bio
neki sumrak. Bašte ulicom prosipale kofe mirisa noćnih frajli, i
taj je potočić, ponet vetrom, i do mojih odaja dožuborio. Letnja milina –
kokice na stolu, prst nestrpljiv da play
dugmencetom okine nekakav mračnjački film, dok pivska pena lenjo zapljuskuje
rubove krigle i zove na srkutanje. Kad, odjednom, začu se prasak, i prozor se
rascangrta po meni, pivkanu i ostatku sobe, a na sto, porušivši i porazbijavši
sve što je na njemu stajalo, pade cigletina, pravo pravcato parče građevinskog
materijala, uvijena u papirić na kom stajaše: BOLEJ BIH VAM BILO DA ID00TJI
FILN O KOM TJETE PI$ATI B00DE CRTAN!
Poruka je, iako blago kriptična,
bila jasna: mi, blesavi ljudi vašeg omiljenog bloga, potpuno smo zaspostavili
mališane. Dugo se njima nismo posvetili – i cigla koja narušava mir avgustovskog
predvečerja je sasvim logičan ishod. Tako smo malo razmotrili opcije, raščeprkali
novije animirane uratke, pa, u nameri da usrećimo (prema Fejsbuk statistici)
tri procenta naših čitalaca, odlučili da crtać koji će ublažiti njihov gnev
bude – Ernest & Célestine,
oldskul veselica iz francusko-belgijske kuhinje.