Приказивање постова са ознаком 2010. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком 2010. Прикажи све постове

уторак, 15. април 2014.

EASY A (2010)



REŽIJA: Norman Jewison
- See more at: http://www.beztitlova.com/#sthash.QSz8Zh3G.
REŽIJA: Norman Jewison
- See more at: http://www.beztitlova.com/#sthash.QSz8Zh3G.dpuf
REŽIJA: Will Gluck

Kao najstariji u ovoj ekipi mladih, lepih i pametnih ljudi (jesam li pomenuo „lepih“?) potpuno je logično da sam ja taj koji je najosetljiviji na tinejdžerske filmove. 

S jedne strane, to ima i smisla, jer sam bio tinejdžer u doba klasika kakvi su Jutarnji klub i Ferisov ludi dan (i, očigledno, žrtva nemaštovitih prevodilaca), i da pamtim Rajana Rejnoldsa još iz vremena kad je bio samo momčić u kog se zaljubi glavna junjakinja  u filmu Veštica tinejdžerka. S druge strane, svako normalan bi stao posle dva nastavka Bring it on! („Punom snagom, cure!“, stvarno braćo Hrvati? Stvarno?) ali ja ne. Ubaci gomilu dvadesetogodišnjaka koji glume tinejdžere u neku coming of age priču i možeš da se kladiš da ću biti pred TV- om. Jednostavno ne mogu da prestanem da se poistovećujem sa navijačic... Ovaj, autsajderima, pa to ti je.

Film o kom ću vam danas govoriti ima naslov koji bi, opet, prevodiocima zadao muke . U pitanju je vrlo slobodna adaptacija Slova srama, knjige N. Hotorna koja je nama uglavno poznata po onom fimu u kom se, da citiram easy A „Demi Mur često kupa u peni i govori  lažnim britanskim naglaskom“. Film je stvoren kao deo zamišljene  triologije scenariste Berta V.Rojala; plan je bio da se na isti način adaptiraju još dva dela klasične književnosti (Rostanov Sirano De Beržerak i Dikensov nezavršeni roman, Misterija Edvina Druda), i da svi filmovi kao mesto dešavanja radnje imaju istu srednju školu. Iako je ovaj film ispunio sva očekivanja što se zarade tiče, ni četiri godine kasnije, od nastavaka nema ništa. Ako je suditi po ovom filmu, šteta.

понедељак, 16. децембар 2013.

BOY (2010)

REŽIJA: Taika Waititi



Da nemamo rođake i prijatelje koji su, trbuhom za kruhom, migrirali na Novi Zeland i odande nam, s vremena na vreme, slali raznovrsne slatkiše i šarene suvenirčiće, koliko bismo mi, zapravo, znali o tom ostrvu ispod Australije? Odakle bismo inače naučili zanimljive pojedinosti vezane za kulturno nasleđe Maora, ondašnjih prastanovnika? Dokumentarne emisije postoje, ali se nemojte zaluđivati – nema šeme da se u programskoj šemi današnjih televizijskih kuća potkrade sličan edukativni program. Srećom po nas, postoji značajan broj dela sedme umetnosti koji govore o ovoj zemlji i njenom najstarijem narodu. Boy, pak... nije klasičan primer takvih filmova.

O, nemojte me pogrešno shvatiti – priča jeste skoncentrisana na doživljaje pripadnika novozelandske maorske zajednice, ali se ne zadržava mnogo na njihovim običajima i duhovnim navikama, već odmah pokazuje pravo stanje stvari: i oni su, kao i ostatak planete, osamdesetih godina prošlog veka bili pod jakim uticajem pop-kulture zapadnog sveta.

среда, 2. октобар 2013.

ENTHIRAN (2010)

PIŠE : 2Much Habek




Ako ste ikada imali priliku da vidite neko dugometražno ostvarenje iz bolivudske „fabrike snova“ (ili nesreću da vidite neku seriju na domaćim kanalima), očekivaćete loše amaterske specijalne efekte, iritantnu preglasnu muziku koja iskače niotkud, kameru koju vodi osoba oduševljena zoom dugmetom i glumu na nivou školskih predstava. Ovaj film je, međutim, pravi biser po tom pitanju, specijalni efekti su indijsko-američka koprodukcija, koreografije akcionih scena je radio legendarni  Yuen Woo-Ping, kostime Mary E. Vogt, a soundtrack jedan od najpoznatijih indijskih kompozitora i dobitnik višestrukih Oskara, A. R. Rahman.  Režiser S. Shankar je ovo delo napisao i pokušavao da snimi još od 2001. godine, snimanje je više puta otkazivano zbog nedostatka finansija, koje je 2008. napokon dobio i uspeo da ostvari svoj davnašnji san. U pitanju je tročasovno visokobudžetno ostvarenje (najskuplji indijski film u tom momentu) naučno-fantastičnog usmerenja, koje je usput i totalni Charlie Foxtrot žanrova – mjuzikla, komedije, drame i akcije. 

среда, 2. јануар 2013.

SUBMARINE (2010)

REŽIJA: Richard Ayoade



Stigla je nova kalendarska – nekima i radna – godina, i red bi bio da se i mi, gikovska bratija ovoga bloga, oglasimo tim povodom: dakle, želimo vam radosne praznike, uspehasrećezdravljaljubavi i svega ostalog; imate odrešene ruke da dopunite ovu kratku, ali suštinsku listu, ili zamenite ove životne kvalitete onima koji vam nedostaju ili slabije funkcionišu. (Uzgred, odnedavno nas možete pratiti i preko društvenih mreža. Evo linkova: Facebook stranica / Twitter profil)

Pa, da pređemo na stvar. Ričard Ajoadi (Richard Ayoade) je možda jedan od najvećih lordova našeg vremena. Kolumnista je Total Filma, istakao se ulogom Mosa u popularnoj seriji The IT Crowd, režirao je neke od spotova indi bendova kao što su Arctic Monkeys i Vampire Weekend, a bio je i gostujući reditelj u jednoj epizodi američke serije Community, meni veoma drage. Dakle, radi se o jednoj bitnoj figuri, koja je, pre dve (sada već tri) godine, ovim filmom debitovala u dugometražnim vodama, ekranizujući roman Džoa Dantorna.

недеља, 25. септембар 2011.

THE FIGHTER (2010)

REŽIJA: David O. Russel
ULOGE:  Mark Wahlberg, Christian Bale, Amy Adams, Melissa Leo


Svestan sam da je moje mišljenje retko, i da je veoma subjektivno, i da će velika većina mojih falouera pohrliti ka mojoj porodičnoj kući kada čuje blasfemiju koju ću uskoro izreći, ali ću istrajati u ovome. (Da budem precizniji, 80% aktivnih čitalaca, što trenutno i ne predstavlja veliki broj - tukao sam se i sa više ljudi... pijan, neispavan i sa jednom rukom u zavoju! (Lupetam, nisam. Molim vas, nemojte me povrediti.)) Uglavnom - hteo sam da kažem da je ovo moj novi omiljeni film o boksu, i da mi je draži čak i od onog drugog filma.