PIŠE: Darko
Jovanov
Znate,
filmovi se i u trećem milenijumu daju napraviti uz pomoć „štap i kanap“ metode.
Za lep filmski doživljaj i sat i po vizuelne magije, nisu potrebni silni
milioni dolara potrošeni na popularne njuške u glumačkoj postavi, kompjuterska
animacija bez greške ili desetine minuta golotinje. Ponekad je dovoljno
kreirati zanimljive i uverljive likove kojima će umešni glumci dati dubinu,
opskrbiti ih pravim tekstom i izrežirati sve to sa dosta mašte. To je nejednom
pošlo za rukom Tomu Mekartiju, koji je, po fabričkim podešavanjima, glumac. Ipak,
prvi film u kom se on pozabavio zakulisnim
filmskim radnjama (u pozitivnom kontekstu, je l’) bio je The Station Agent, priča o odnosu troje po mnogo čemu različitih
ljudi, koje povezuje usamljenost i želja za razumevanjem.